Istraživanje pokazuje da su napravljeni važni pomaci u razvoju inkluzivne kulture, ali i da su potrebna dodatna ulaganja u praksu, vannastavne aktivnosti, podršku nastavnicima i jače uključivanje lokalne zajednice.
U okviru projekta „Budi moj drug“, predstavljeno je istraživanje o indeksu inkluzivnosti u školama u Tuzima, koje pruža vrijedan uvid u to kako nastavnici, roditelji i učenici doživljavaju inkluzivnu kulturu, politiku i praksu u obrazovnim ustanovama. Istraživanje je sprovedeno sa ciljem da ispita stepen uvažavanja različitosti, tolerancije i podrške djeci i mladima sa smetnjama u razvoju i invaliditetom, kao i da ponudi smjernice za unapređenje inkluzivnog učenja i učešća u školama.
U istraživanju su korišćeni onlajn upitnici za nastavnike, roditelje i učenike, kao i fokus grupe sa osnovcima i srednjoškolcima. Nalazi pokazuju da u školama postoji prepoznat osjećaj dobrodošlice i značajna saglasnost da se inkluzivne vrijednosti razvijaju, ali i da postoje oblasti koje zahtijevaju dodatnu pažnju i sistemsku podršku.
Kada je riječ o nastavnicima, rezultati ukazuju da je inkluzivna kultura u značajnoj mjeri razvijena, ali da je potrebno dodatno raditi na većem uključivanju lokalne zajednice, snažnijem zajedničkom razumijevanju inkluzije i kvalitetnijem korišćenju ljudskih resursa. U dijelu koji se odnosi na inkluzivnu politiku i praksu, istaknuta je potreba za transparentnijim zapošljavanjem, boljom usaglašenošću između različitih nivoa djelovanja škole i unapređenjem individualizovanog pristupa učenju.
Odgovori roditelja pokazuju da su u sve tri dimenzije vidljiva poboljšanja, ali i da je neophodno više raditi na autentičnoj podršci inkluziji u svakodnevnom životu škole. Posebno su istaknuti izazovi u uključivanju lokalne zajednice, stvaranju osjećaja pripadnosti, jačanju vršnjačke podrške i funkcionalnijem korišćenju dostupnih sredstava i resursa.
Kada su u pitanju učenici, istraživanje pokazuje da postoji izražena potreba za većim osjećajem pripadnosti školi, aktivnijim uključivanjem u nastavu i kvalitetnijim nastavnim procesom. Učenici su posebno ukazali na potrebu za više zajedničkog rada, većim prisustvom pedagoga i psihologa u podršci učenicima, kao i na veću dostupnost i otvorenost vannastavnih aktivnosti za svu djecu. Fokus grupe su dodatno pokazale da učenici prepoznaju važnost međusobnog poštovanja, ali i da postoji prostor za snažnije razumijevanje diskriminacije, različitosti i inkluzivnog ponašanja u praksi.
Među ključnim preporukama istraživanja izdvajaju se: snažnija promocija vrijednosti inkluzije unutar škole, bolje razumijevanje i prepoznavanje diskriminacije, funkcionalnije obuke za nastavni kadar, unapređenje organizacije nastave i resursa, razvoj inkluzivnih komunikacijskih strategija, veće učešće lokalne zajednice i osmišljavanje sadržajnijih školskih i naročito vannastavnih aktivnosti.
Ovo istraživanje predstavlja važan korak ka stvaranju škola u kojima se svako dijete osjeća prihvaćeno, podržano i ravnopravno uključeno. Istovremeno, ono nas podsjeća da inkluzija nije samo vrijednost o kojoj govorimo, već proces koji se svakodnevno gradi kroz saradnju škole, porodice, stručnih službi i zajednice.
Budi moj drug“ koji sprovodi NVU Djeca Crne uz podršku programa Podržani=Osnaženi, u okviru grant šeme “Aktivno učešće” koji realizuje Fond za aktivno građanstvo u partnerstvu sa Zakladom za razvoj lokalne zajednice „Slagalica“ iz Hrvatske. Program finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.
