Indeks za inkluziju je proces u kojem se pronalaze rješenja za uklanjanje prepreka za učenje i aktivno učešće svih učenika u školskim aktivnostima. Indeks je vodič školama da postanu mjesta u kojima je prihvaćena posebnost svakog djeteta.
Dječija verzija Indeksa za Inkluziju, bazirajući se na Indeks za Inkluziju, predstavlja kreativan način istraživanja učesnika o inkluzivnosti škola. Jedan od metoda istraživanja u dječijoj verziji Indeksa je fotografija. Tradicionalni istraživački pristupi (npr., upitnici i intervjui) mogu biti ograničeni u smislu uključivanja učenika da daju svoje viđenje o pitanjima kao što su uključivanje i različitosti, dok je fotografija moćan pristup za veći i pozitivniji uticaj na vršnjake, nastavno osoblje i upravu škole. Kako je cilj inkluzivnosti da se svaki učenik uključi u procesima škole, participativna fotografija daje mogućnost svim učenicimbez obzira na smetnje ili poteškoće da se na adekvatan način uključe u proces istraživanja prakse u školama da se i njihov “glas” čuje. Osim fotografije u dječijoj verziji učesnici koriste i druge kreativne načine izražavanja kao što su sastavi, crteži, karikature, predstave, itd.
Sastav: "Djeca o inkluziji"
Djeca sa posebnim obrazovnim potrebama ne bi trebala biti isključena iz svega onoga u čemu uživaju njihovi vršnjaci. Svi zaslužujemo isto, ipak postoje razlike među nama. Vjerovatno većina nas nikada neće umjeti da sasluša, razumije i saosjeća kao oni. Znam da su bolji prijatelji, prosto zato što nikada neće suditi na osnovu izgleda. Nažalost tako se često sudi o njima. Ne treba žaliti osobe sa smetnjama u razvoju već im pomoći i biti ponosan na njih, jer oni su borci i hrabriji nego što ćemo mi ikada biti. Nama ne fali ništa, a uvijek bismo željeli još nešto. To je sebičnost . Kada bismo prestali da budemo gluvi za tuđe riječi i probleme, mogli bismo da iskoristimo svoje vrijeme pomažući nekome kome je to stvarno potrebno. Zapravo, oni nisu ti koji treba da se prilagođavaju. Uopšte ne bi trebalo govoriti da su to djeca sa smetnjama u razvoju, već da oni koji ne umiju da ih prihvate i da im pomognu imaju najveće smetnje i probleme, kao i ustanove koje ne umiju da prilagode svoj plan i program njima.
Sara Šarić, IXb OŠ “Vladislav Sl. Ribnikar”-
Rasovo, Bijelo Polje
